Manja slova Veća slova RSS
MFA.GOV.ME mail
Diplomarius
Evidencija iseljenika

MVP

MARRI
CEI

MVPEI

PDV i Carina

>

Intervju Pobjedi: Ambasador Crne Gore pri NATO-u Vesko Garčević – Imamo šanse da dobijemo poziv, ali posao još nije završen

Intervju Pobjedi: Ambasador Crne Gore pri NATO-u Vesko Garčević – Imamo šanse da dobijemo poziv, ali posao još nije završen
Datum objave: 04.03.2014 14:31 | Autor: MVPEI

Ispis Štampaj stranicu


MVPEIAmbasador Crne Gore pri NATO-u Vesko Garčević izjavio je u intervjuu Pobjedi da sve članice Alijanse vide našu zemlju kao najozbiljnijeg kandidata za članstvo, pri čemu ističe da će se pred samit u Velsu svaka država aspirant ocjenjivati pojedinačno. On smatra da bi prijem u NATO bilo koje zemlje-kandidata iz okruženja doprinio stabilnosti u regionu.

- U okviru velikih tema koje će biti predmet interesovanja NATO članica, mi ćemo pokušati da budemo dio dnevnog reda. Mnogo zavisi od nas da li ćemo biti kvalifikovani da budemo pozvani – kaže Garčević.

Sagovornik Pobjede govori o značaju Alijanse, važnim projektima za Crnu Goru, obavezama koje preuzimamo, konceptu neutralnosti, koliko se NATO promijenio u posljednjih 15 godina…

POBJEDA: Analitičari ocjenjuju da bi članstvo Crne Gore u NATO uticalo na stabilnost u regionu. Da li nedavna dešavanja u Bosni i Hercegovini mogu biti signal Alijansi da razmisli o proširenju?

GARČEVIĆ: Sigurno da bi prijem u NATO  bilo koje zemlje aspiranta iz regiona, ne samo Crne Gore, bio dobar signal za region u cjelini i doprinio njegovoj stabilnosti. Crna Gora se od strane članica NATO vidi kao najozbiljniji kandidat za članstvo  jer uživa političku stabilnost i ostvaruje napredak u ispunjavanju kriterijuma za članstvo. Region je u posljednjih desetak godina zabilježio veliki napredak, ali i dalje postoje otvorena pitanja koja potencijalno mogu biti izvor nestabilnosti. Ovo vrijeme ne može da se uporedi sa periodom od prije 15, 20 godina, međutim prošlost nas uči da bi bilo poželjno i potrebno da se region i svaka zemlja pojedinačno uključe u veće integracione procese koji garantuju dugoročnu stabilnost i bezbjednost.

POBJEDA: Kako komentarišete podršku 40 kongresmena SAD koji su od državnog sekretara Džona Kerija zatražili da zvanični Vašington podrži punopravno članstvo Crne Gore u NATO?

GARČEVIĆ: Ta inicijativa je, bez sumnje, pravovremena i pozitivna. Politika otvorenih vrata je inicirana od strane SAD i zemalja Zapadne Evrope sa namjerom da pruže ruku i otvore vrata za sve zemlje koje su spremne da se uključe u euro-atlantske integracione procese. Zemlje EU su na sopstvenom iskustvu poslije II svjetskog rata shvatile koliko je bezbjednost važna za ekonomski i društveni razvoj i da širenjem bezbjednosti na tlo Evrope zapravo stvaramo preduslove za harmonični razvoj Evrope kao kontinenta. Kongresmeni su željeli da američka vlada ponovo osnaži princip koji predstavlja okosnicu zajedničke politike Evrope i SAD  i da se pruži šansa proširenju na sljedećem samitu, koji će biti održan u Velsu.

POBJEDA: I dalje je nepoznato da li će na ovogodišnjem samitu u Velsu biti riječi o proširenju. Postoji li spremnost kod ambasadora 28 zemalja NATO-a da Crna Gora bude sljedeća članica?

GARČEVIĆ: Politika otvorenih vrata je, kao što sam rekao, i dalje jedan od stubova euro-atlantske saradnje. NATO ima veliki broj tema koje će biti diskutovane na samitu. Na dnevnom redu biće Avganistan, odnosno zatvaranje najveće i  najsloženije misije u istoriji NATO – misije ISAF; razmatraće se i  saradnja NATO i partnera; posebna pažnja biže posvećena i daljoj reformi NATO poslije 2014. godine, tj. prilagođavanju Alijanse novim međunarodnim okolnostima i bezbjednosnim prijetnjama u 21. vijeku. U okviru tih velikih tema, koje će biti predmet interesovanja NATO članica, mi ćemo uraditi sve da budemo dio dnevnog reda.

POBJEDA: Da li je naša zemlja ispunila sve obaveze za članstvo u Alijansi?

Vesko Garcevic 02 u 199x300 Intervju: Ambasador Crne Gore pri NATO u Vesko Garčević   Imamo šanse da dobijemo poziv, ali posao još nije završenGARČEVIĆ:  U ovom momentu postoje četiri zemlje aspiranta koje žele da budu članice NATO-a i mišljenje svih članica je da je Crna Gora iskoračila u odnosu na ostale kandidate. Ipak, posao još nije završen, ima još nekoliko stvari koje bi trebalo da se urade. Da biste postali članica, morate da radite na jačanju institucija i jačanju pravne države. To je ono što se inače radi u okviru evropskih integracija, naročito u oblastima koje pokrivaju poglavlja 23 i 24. Napredak koji je ostvaren u kontekstu EU sigurno ima pozitivan uticaj i na naše aspiracije kada je Alijansa u pitanju, jer se ta dva procesa dosta poklapaju. Osim toga, potrebno je jačati podršku za članstvo u NATO. Kampanja je u toku i sprovodi se na nov, osvježen način, sa ciljem da se građanima detaljnije objasni šta je NATO u novim okolnostima i koliko se Alijansa promijenila posljednjih godina. Vrijeme koje je pred nama Crna Gora će sigurno maksimalno iskoristiti da učini sve kako bi ispunila potrebne kriterijume. Onda je na članicama NATO-a da se odrede prema tome.

Na decembarskom sastanku ministara vanjskih poslova NATO zemalja je definisano da se jedna procjena napretka izvrši krajem juna. Ta procjena bi obuhvatila sva ova četiri kandidata i ono što je vrlo važno je da se svaki kandidat ocjenjuje pojedinačno. To ne znači da se proces tu završava. I dalje će se pratiti ono što zemlje čine i definitivna odluka biće donijeti  na samitu. Ipak, treba imati u vidu da je ovo vrijeme nešto drugačije od vremena velikih proširenja od prije 10-ak i više godina i NATO članice, kao što sam već rekao, imaju u prvom planu neke druge teme.

POBJEDA: Zbog čega je važno da budemo dio NATO-a?

GARČEVIĆ: To je važno i zbog regionalne stabilnosti, o čemu sam već govorio. Kao mala zemlja možemo imati višestruke koristi od članstva u NATO-u. O ovoj temi je dosta govoreno u javnosti. Pokušaću zato da ukažem na to kakva su iskustva imale druge male zemlje koje su postale članice. Najbolji primjer za to su Luksemburg i Island.  Island nema ni vojsku, a članica je NATO-a, a Luksemburg ima mnogo manju vojsku od nas. Njihova iskustva su vrlo pozitivna, a od samog početka su u Alijansi. Ove dvije države su osnivači NATO-a.  Osnovni motiv za to je bila potreba da se obezbijedi dugotrajna bezbjednost i stabilnost.

Osim ovoga, danas su prijetnje za bezbjednost višestruke i nijesu konvencionalne. Dakle, male zemlje imaju vrlo ograničene mogućnosti da se odbrane bez obzira koliko su bogate. Island i Luksemburg su mnogo bogatiji od Crne Gore i nijesu izabrale put neutralnosti, nego put članstva. Koliko god da razvijaju oružane snage i ulažu u budžet za odbranu ne mogu da budu toliko bezbjedne, kao što je to slučaj kada su dio velikog sistema.

POBJEDA: U posljednjih 15 godina sva proširenja su bila u paketima. Da li je Crna Gora za NATO isuviše mala da bi sama dobila poziv za pristupanje tom vojno-političkom savezu?

GARČEVIĆ: Prijem u „paketima“ bio je odraz političkih okolnosti koje su tada važile. Sada će se svaki aspirant pojedinačno ocjenjivati. Postoje velike i male članice NATO-a, ali to nije presudno prilikom odlučivanja. Kao što sam već rekao, sve članice odlučuju konsenzuzom. Relativno male članice mogu, ako je neki nacionalni interes u pitanju, da stave veto. Imamo primjer Makedonije koja je bila faktički dobila poziv za članstvo. Iako su sve zemlje bile uz nju, iako je bila američka inicijativa, Grčka je zbog već poznatih razloga stavila veto na odluku. Od tada, sve dok se ne riješi pitanje imena, Makedonija ne može da uđe u NATO.

Mnoge stvari igraju ulogu kada se odlučuje o prijemu, prije svega da li je zemlja usvojila i primijenila vrijednosti koje važe u državama  članicama NATO-a.

POBJEDA: Zagovornici ulaska Crne Gore u NATO tvrde da je neutralnost skuplja od članstva, dok se protivnici zalažu da naša zemlja bude vojno neutralna. Kako Vi objašnjavate ovaj koncept?

GARČEVIĆ: Neutralnost lijepo zvuči, ali nijesam vidio do sada da je neko obrazložio argumentovano šta to donosi Crnoj Gori. Najčešće se previđa da je neutralnost izuzetak i da samo 13 zemalja trenutno imaju priznatu neutralnost. Postoje i proklamovane neutralne države kao što su Srbija i Moldavija, ali im taj status nije međunarodno priznat.

Širenje i jačanje EU zapravo je doprinijelo revidiranju koncepta neutralnosti, jer ugovori iz Mastrihta, Kopenhagena, a najviše  Lisabonski ugovor traže i od neutralnih zemalja koje su članice EU da razvijaju zajedničku vanjsku i bezbjednosnu politiku. Stoga su neke zemlje kao što je Austrija morale da inoviraju Ustav i izmijene odredbe o neutralnosti da bi stvorili pravnu osnovu za slanje vojnika u misije. Isto su uradile Finska i Švedska.

Najjednostavnija komparativna analiza zemalja koje su neutralne i onih koje su članice NATO-a ukazuje da neutralne zemlje izdvajaju više za budžet odbrane ili isto, ali ne manje.

Ukoliko bi npr. Crna Gora preuzela koncept razvoja vojske jedne neutralne zemlje poput Švajcarske, morali bismo da imamo između 13.000 i 14.000 vojnika, a mi po našem sadašnjem konceptu imamo malo više od 2.000 vojnika.

POBJEDA: Koliko se NATO promijenio u posljednjih 10-15 godina? Šta nove članice donose Alijansi?

GARČEVIĆ: NATO se višestruko promijenio. To je bio period rušenja „gvozdene zavjese“, promjena u Evropi,  integrisanja zemalja bivše istočne Evrope  u savez.  U tom periodu  je nastao projekat Partnerstvo za mir, koji danas obuhvata 22 zemlje, među kojima su i one koje žele da postanu članice, ali i one koje nemaju tu namjeru.

Na drugoj strani, kao rezultat ovih promjena i novih odnosa u Evropi formiran je 2002. godine savjet NATO-Rusija, koji predstavlja njihov mehanizam saradnje.

Ovaj period obilježio je veći broj novih članica. Ove zemlje su dobile potrebnu stabilnost, što je uticalo na  ubrzani ekonomski rast koje su one bilježile u periodu nakon prijema u članstvo. To ih je kvalifikovalo kao respektabilne nove članove. Svaki novi član unosi novi duh i drugačiji stil u klub u koji ulazi. NATO sa Bugarskom, Rumunijom, Hrvatskom ili Albanijom nije više ista organizacija. Bez obzira što neko može govoriti da se sa većim brojem članica otežava proces odlučivanja, po meni, Alijansa je ovim postala jača, a njen duh solidarnosti nije ugrožen. To je dokazala na mnogobrojnim primjerima. Prijemom Crne Gore u članstvo stavila bi se još jedna mala kockica u prilog snaženja regionalne i evropske bezbjednosti.

NATO izdvojio 370.000 eura za projekat uništenja eksplozivnih sredstava

GARČEVIĆ: Podsjećam da uskoro kreće i realizacija trogodišnjeg projekta Ministarstva unutrašnjih poslova, Sektora za vanredne situacije, koji se odnosi za uništenje eksplozivnih sredstava za čiju realizaciju je NATO u okviru programa „Nauka za mir“ opredijelio 370.000 eura.  Što je najbolje, ove pare idu na opremu i obuku, a ne na to što će njihovi stručnjaci doći i očistiti mine.

Osim toga, SAD  su preko ovog programa inicirale razgovore o pilot projektu uvezivanja kriznih centara zemalja regiona (BiH, HR, MKD, CG) za razmjenu informacija u realnom vremenu slučaju nepogoda. Ideja je da se identifikuju resursi zainteresovanih zemalja i u skladu sa tim preduzmu aktivnosti na njihovom jačanju. Imenovane su kontakt osobe u sektoru za vanredne situacije koje će se baviti ovim pitanjem.

Učešće u misijama, bez obzira da li smo članica NATO-a ili ne

POBJEDA: Članstvo Crne Gore u NATO podržava 38% građana. Kako građanima koji su opterećeni istorijskim dešavanjima približiti prednosti Alijanse?

GARČEVIĆ: Treba da ukažemo građanima šta je to NATO i koliko se promijenio. To nije samo vojna alijansa, već je politički savez. Osim toga, u posljednje vrijeme NATO sarađuje sa partnerima na globalnom nivou i koji, razumljivo, nijesu članice NATO-a, intenzivira se saradnja i sa međunarodnim organizacijama kao što su EU i UN.

Svi govorimo o tome da postoje očigledni dobici, ali postoje i obaveze  koje se najčešće ogledaju u učešću u operacijama. Mnogi protivnici NATO članstva ukazuju na ovo kao ključni argument zbog čega jedna država ne treba da bude članica. Treba ovdje podvući da u novim okolnostima na međunarodnoj sceni zemlju očekuje obaveza učešća u međunarodnim misijama, bez obzira da li je ona članica NATO-a ili ne. Kao kandidat za članstvo u EU, moramo takođe da učestvujemo u operacijama koje vodi EU u Maliju, Somaliji, operaciji UN u Liberiji, a razmatra se mogućnost učešća u Centralnoj Afričkoj Republici. U jednom momentu je u ISAF misiji učestvovalo 23 države nečlanice. Od vas se očekuje da budete aktivan član na međunarodnoj sceni bez obzira da li ste članica NATO-a ili ne, ali je to i logistički i praktično lakše ostvariti ako radite u okviru većeg sistema, kao što je NATO, kome pripadate.