Manja slova Veća slova RSS
MFA.GOV.ME mail
Diplomarius
Evidencija iseljenika

MVP

MARRI
CEI

MVPEI

PDV i Carina

>

Vesko Garčević: U kampanju za NATO ne može se izlizanim floskulama

Pobjeda: Intervju Veska Garčevića, ambasadora, šef misije Crne Gore pri NATO-u

Pobjeda: Intervju Veska Garčevića, ambasadora, šef misije Crne Gore pri NATO-u
Datum objave: 27.01.2013 10:47 | Autor: MVPEI

Ispis Štampaj stranicu


NATO nije samo vojni savez. Ne treba zaboraviti da su zemlje članice NATO ujedinjene i time što dijele iste ili slične norme, kao što su razvijanje parlamentarne demokratije, otvorenog ekonomskog društva, jakih i profesionalnih državnih institucija, jačanje uloge parlamenta – kazao je ambasador Garčević

Razgovarala: Marija Soprenić

POBJEDA: U Crnoj Gori imamo jednu vrstu prezasićenja informacijama o evropskim integracijama naše zemlje, međutim kada su integracije u NATO u pitanju – javnost je slabije informisana. Što nama predstoji? Koje obaveze treba da ispunimo za članstvo u NATO?

GARČEVIĆ: Vrlo smo blizu članstva. Među članicama NATO smatramo se jednim od najozbiljnijih kandidata. Postoji grupa od četiri kandidata. Postoji mogućnost da dobijemo poziv na sljedećem samitu kada se bude odlučivalo o proširenju. Do tog odlučujućeg samita moramo da nastavimo sa reformama koje sprovodimo kroz akcioni plan za članstvo – MAP. Postoji nekoliko oblasti o kojima moramo posebno voditi računa.

Najčešće se spominje pitanje jačanja podrške javnosti za članstvo u NATO. Osim toga, treba nastaviti reforme u sektoru odbrane, ali i na drugim poljima. Reforme u političkom sektoru su usko povezane sa integracijama Crne Gore u Evropsku uniju, čime se dokazuje da su ta dva procesa veoma bliska. Prati se sve što se radi i na tom polju, naročito otkako smo počeli pregovore o pristupanju EU. Uspjesi koje ostvarujemo na putu ka EU reflektuju se pozitivno na integracije u NATO. Ipak, ono što je tipično za NATO jesu reforme u sektoru odbrane, koje su, za sada, ocijenjene kao odlične.

POBJEDA: Kako ocjenjujete organizovanost, spremnost i efikasnost naših vojnika? Smatrate li da imamo dovoljno efikasnu vojsku da odgovori izazovima modernog doba?

GARČEVIĆ: Kompletan odgovor na ovo pitanje bolje mogu dati moje kolege iz MO, ja sam više u političkom aspektu te priče. Ponoviću ono što se čuje među zemljama članicama: našim učešćem u Avganistanu potvrđeno je da su ljudi koji su tamo bili spremni, da su bili dobro obučeni, dobro izvršavali svoje zadatke, da možemo da budemo ponosni na to kako je cijela aktivnost s tim u vezi organizovana. Imajte u vidu da smo mi, ipak, mlada zemlja, koja je počela da stvara vojne snage svega par godina unazad i da su pred nama brojni zadaci. Ocjene koje dobijamo su vrlo dobre i one služe kao ohrabrenje za ono što nas očekuje u ovoj, rekao bih, ključnoj fazi evro-atlantske integracije.

POBJEDA: Članstvo u NATO do sada nije bila tema koja je značajno motivisala građane da o njoj razmišljaju i da se izjašnjavaju. Šta mislite na koji način treba motivisati ljude da daju podršku članstvu Crne Gore u NATO?

GARČEVIĆ: Mislim da je do sada kampanja koju je sprovodio koordinacioni tim za NATO bila primjerena i bila je organizovana na način koji je bio prihvatljiv u toj fazi pristupanja NATO-u. Kampanja nije i ne može biti ista kada ste na samom početku integracija, tj. kada ste tek postali član Partnerstva za mir ili kada ste blizu članstva. Ako napravimo jednu komparativnu analizu sa zemljama koje su bile u situaciji sličnoj nama, sa zemljama za koje bismo pomislili da su imale kontinuiranu i nedvosmislenu podršku za članstvo – u situaciji u kojoj smo mi sada, imale su, otprilike, sličnu podršku kao što je mi imamo sada.

POBJEDA: Koje su to zemlje konkretno?

GARČEVIĆ: Hrvatska, Slovenija i Mađarska. Mislim da je u Mađarskoj bilo oko 40 posto, da je isto tako bilo i u Sloveniji i u Hrvatskoj. Sve tri zemlje su u posljednjoj fazi integracije, u kojoj se i mi sada nalazimo, dosta radile na tome da se približi građanima šta je to NATO i zbog čega je za jednu državu važno da bude članica NATO-a. Mislim da je taj zadatak sada pred nama, da moramo našu kampanju da prilagodimo novim uslovima, da je vodimo i kao dijalog sa građanima, a ne samo kampanju gdje bismo slali određene poruke. Da pokušamo da otvorimo teme o kojima bi se slobodno razgovaralo sa građanima, kako bi se njima jasno stavilo do znanja gdje su prednosti od članstva i šta članstvo nosi sa sobom jer, budimo otvoreni, članstvo traži i neke obaveze. Mislim da su to zadaci koji treba da budu pred nama i da ćemo u narednom periodu morati da nastavimo sa jednom modifikovanom kampanjom.

POBJEDA: Imajući na umu našu i raniju i noviju prošlost, kako biste crnogorskom građaninu objasnili benefite od članstva u NATO? S druge strane, koje obaveze proizilaze iz toga?

GARČEVIĆ: Da bi društvo prihvatilo Alijansu, mora dobro da je razumije. Prije svega, treba da bude objašnjeno šta je ona danas, koliko se ona promijenila, koliko je ona postala drugačija u odnosu na ono što je NATO bio prije 20 ili 10 godina. Najčešći stereotipi su da je NATO isključivo vojna organizacija, koja vodi ratove širom svijeta, ponekad ljudi povezuju NATO sa bilo kojim ratom koji se vodio u posljednjih 40-50 godina. Čuo sam na jednom skupu kod nas komentar da je NATO učestvovao u Korejskom ratu, ili, na primjer, da je NATO vodio operaciju u Iraku i slično... Treba uzeti u obzir da su Srbija i Crna Gora bile dio SR Jugoslavije koja je tada bila, možda ne voljom Crne Gore, ali voljom onih koji su u to vrijeme činili većinu u Jugoslaviji, uključena u sukob sa NATO-m i da je to ostavilo određene tragove kod ljudi i uticalo na njihovo shvatanje Alijanse. Postoje i drugi stereotipi koji glorifikuju Alijansu i žele da predstave da nakon ulaska u NATO nema potreba za daljim promjenama, jer će sve da funkcioniše skoro na savršen način. Od nas će se kao članice očekivati da po principu solidarnosti učestvujemo u aktivnostima Alijanse, dalje prilagođavamo naš odbrambeni sistem NATO standardima, nastavimo sa reformama u političkom sistemu, jer ne treba zaboraviti da su zemlje članice NATO ujedinjene i time što dijele iste ili slične norme, kao što su razvijanje parlamentarne demokratije, otvorenog ekonomskog društva, jakih i profesionalnih državnih institucija, jačanje uloge parlamenta...

POBJEDA: Nedavno je u Podgorici otvoren Info centar o NATO integracijama. Koliko otvaranje Info centra može uticati na podizanje svijesti kod našeg naroda?

GARČEVIĆ: Mislim da Info centar može i treba da bude mjesto dijaloga sa građanima o ovim temama. Kao što rekoh, ima dosta predrasuda koje treba objasniti. Obično se kaže kako oni koji promovišu NATO ili koji se zalažu za članstvo Crne Gore u NATO u kampanji često koriste određene slogane ili određene argumente koji su se manje-više izlizali od upotrebe. Isto važi i za one koji se protive članstvu. Često se u posljednje vrijeme govori da bi Crna Gora bila u prednosti ako bi izabrala drugačiji put. Ova teza se lako može osporiti. Jedan od tih slogana protivnika članstva u NATO jeste neutralnost Crne Gore. Ova se ideja uveliko upotrebljava, njom se konstantno barata, ali je niko ne objašnjava. Ne vidim način na koji Crna Gora može biti „neutralna". Taj koncept neutralnosti u Evropi (govorim o Zapadnoj Evropi i zemljama poput Švedske – koja je prva neutralna zemlja, ili Finske, pa čak i Švajcarske) u međuvremenu se promijenio. Ove tri zemlje učestvuju u skoro svim operacijama NATO, ovo se prije svega odnosi na Švedsku i Finsku. Sve evropske neutralne države su prisutne u ISAF-u, u Avganistanu, mnoge su prisutne u drugim operacijama. Sjetimo se uloge Švedske u operaciji u Libiji.

Sličan je i slogan da je „neutralnost jeftinija od članstva u NATO". Dovoljno je pogledati internet i vidjeti koliko zemlje koje su neutralne izdvajaju za odbranu, a koliko one koje su članice NATO-a. Dolazi se do zaključka da je izdvajanje otprilike isto kod većine zemalja, ili je veće. Srbija, na primjer, ima veće izdvajanje za odbranu, proporcionalno njenom BDP-u, nego najveći broj NATO članica. Time se osporavaju i finansijski razlozi za neku neutralnost. Neutralnost je obično najskuplja opcija.

O političkim neutralnostima tek ne možemo da govorimo, jer na Balkanu nikada nijedna zemlja nije bila neutralna. S druge strane neutralnost mora biti prepoznata i priznata od međunarodne zajednice. Postoje zemlje koje su istorijski prepoznate i zemlje koje su sebe proglasile neutralnom, ali ta neutralnost nije verifikovana od strane međunarodne zajednice. Danas u međunarodnoj zajednici postoje dvije grupe neutralnih zemalja – one čija je neutralnost priznata i one koje su „samostalno proglasile neutralnost". U ovu drugu grupu npr. spada Srbija. Tu je od evropskih država još Moldavija. Zbilja ne znam gdje mi treba da budemo kao „neutralni", u koju kategoriju zemalja bi trebalo da se svrstamo. Da li je naše mjesto sa Turkmenijom ili Bjelorusijom kao državama koje žele da budu viđene neutralnim. U tom slučaju bismo, vjerovatno, morali da izdvajamo 2,5 posto BDP za vojsku, ili je naše mjesto zajedno sa ostalim evropskim državama koje su članice EU i NATO. Kada tako postavimo stvari, logično je da je NATO u datim okolnostima bolji izbor.

POBJEDA: Nije samo neutralnost, pominju se i međunarodne operacije?

GARČEVIĆ: Jedna od važnih poruka koju protivnici članstva u NATO izdvajaju je protivljenje učešću u međunarodnim operacijama. Oni koji to promovišu svjesno ili nesvjesno prikrivaju jednu činjenicu – da danas svi učestvuju u međunarodnim operacijama. Znači, neutralnost ne znači odsustvo iz svjetskih zbivanja i neučešće u operacijama koje se vode širom svijeta. Ako neko govori da će nas ovaj koncept „sačuvati" od ovakvih aktivnosti, namjerno građanima šalje pogrešnu poruku i dovodi ih u zabludu. Upravo smo spomenuli Švedsku, Finsku, Švajcarsku. Austrija je drugi po jačini kontributer i KFOR-u, NATO-voj operaciji, a neutralna je zemlja. Imate isto tako i operacije koje vode zemlje EU u kojima i zemlje EU koje nijesu članice NATO moraju da učestvuju. Oni koji se zalažu za članstvo u EU, a protiv su članstva u NATO prikrivaju činjenicu da i članice Unije, s vremena na vrijeme, učestvuju u operacijama koje vodi EU. Jedna od takvih operacija – u Maliju – se možda upravo razvija. Ta operacija nema nikakve veze sa NATO-m, ali se EU u njoj sve više angažuje. Sjetimo se, takođe, EU operacije u sudanskom Darfuru. Novi međunarodni sistem u kojem se nalazi Crna Gora jednostavno mijenja način ponašanja svake države i traži od nje, bez obzira na njenu veličinu, veće angažovanje i prisutnost na globalnoj sceni. Neka vrsta samoizolacije je ravna državnom samoubistvu. To definitivno nije put kojim Crna Gora treba da ide.

POBJEDA: NATO nam je prošle godine pomogao prilikom elementarnih nepogoda.

GARČEVIĆ: Još više bi da smo članica. Među članicama postoji jasan princip solidarnosti, to je jedan od vodećih principa. Znači, potrebno je pomagati ostalim članicama, ali i partnerima. Ako zajedno učestvujemo u nekoj aktivnnosti, očekuje se da zajedno dijelimo teret obaveza, normalno, u skladu sa snagom i mogućnostima svake zemlje pojedinačno. Isto tako, ako je neka od članica u nevolji, taj princip solidarnosti omogućuje da joj ostali pruže odgovarajuću pomoć. Prošle godine smo imali primjer vanrednog stanja kada nas je pogodio snijeg. Kao zemlja koja i nije članica NATO, nad nama je sproveden princip solidarnosti.

Imamo i primjer Turske, čija je bezbjednost zbog situacije u Siriji potencijalno ugrožena. Kao rezultat toga zemlje članice su solidarno odlučile da joj se pomogne tako što će se rakete „patriot" poslati i instalirati na teritoriji Turske dok traje opasnost.

To su neki primjeri u kojima, normalno, Crna Gora mora da učestvuje, ali isto tako, kada se učestvuje u nečemu – dobija se i nešto zauzvrat.

POBJEDA: Poznato je da su odnosi NATO i EU usko povezani.

GARČEVIĆ: Ne postoje dva sistema koji se više prožimaju i dopunjuju od EU i NATO-a. To su stubovi na kojima počiva arhitektura moderne Evrope. Po mom mišljenju, jedna od možda i najvećih besmislica je i ta priča kako je NATO „zarobio Evropu", te kako je EU jedno, a NATO nešto drugo. Taj stav pokazuje neznanje i nerazumijevanje situacije u Evropi. Svakome ko letimično pogleda spisak država EU i NATO biće jasno da su većina zemalja NATO ujedno članice EU. Kao što sam rekao, NATO i EU su dva kraka, koja su se razvila paralelno i koji čine jedinstveni sistem u Evropi – bezbjednosni i politički. Jedno bez drugog ne ide i jedno bez drugog se urušava.

O takvim temama koje su proizvod različitih interpretacija, ili koje nijesu dovoljno razumljive, treba više razgovarati.

POBJEDA: Koji je put da male zemlje u saradnji sa velikim zaštite svoje interese?

GARČEVIĆ: Ako se kao mali uključujemo u veće sisteme, imamo priliku da budemo značajniji učesnik u svijetu, u svakom drugom pogledu nijesmo učesnici nego objekti tog sistema. Već je poznata stvar da se u NATO-u odlučuje konsenzusom. To je proces koji je dug i vrlo kompleksan. Ništa se ne donosi preko noći i ako neko misli da su NATO članice potpuno jedinstvene od početka do kraja u procesu donošenja odluke, na pogrešnom je putu. Libija je jedan od očitih primjera. Ako vam je jedno pravo dato – a manja ste zemlja, time vas izjednačavaju sa velikima. Od vas zavisi kako ćete ga iskoristiti. Ako za tim pravom potežete zbog svake sitnice, ono može postati besmisleno. Ali, kada su u pitanju neke stvari koje su od značaja za zemlju, onda ona može da insistira na tome da time odbrani specifičan interes. Očiti primjer iz bliske prošlosti je Grčka, koja je zaustavila prijem Makedonije u NATO dok se ne riješi pitanje imena, iako je prijem Makedonije u NATO snažno tada podržavala Amerika. To je još jedan dokaz da priča kako je NATO američka ekspozitura – nije tačna. Ova teza je politički vrlo opasna, jer želi da kaže kako su velike evropske države, članice NATO, u Alijansi u podređenom položaju, što nije tačno.

Mislim da za malju zemlju to ne može da bude loše, naprotiv, dobro je. Možda bi nam u velikoj mjeri mogla pomoći i iskustva Luksemburga ili Islanda – dvije male države koje nijesu izgubile identitet u NATO-u, koje podjednako odlučuju kao i drugi. A u oba slučaja radi se o dvije bogate države. Jedna od njih – Luksemburg – je već bio neutralan između dva svjetska rata proglasivši neutralnost zajedno sa Belgijom. Tada ta neutralnost nije bila ispoštovana od nacističke Njemačke, koja ih je okupirala zajedno sa Belgijom. Tada niko nije reagovao, jer nijesu bili dio ni jednog saveza. Poslije Drugog svjetskog rata su te dvije zemlje, Luksemburg kao mali posebno, bile jedne od osnivača NATO. To su iskustva koja i mi treba da imamo u vidu kada odlučujemo o tome šta ćemo i kada prezentiramo javnosti šta su to dobre strane NATO članstva.

POBJEDA: Na prošlogodišnjem samitu u Čikagu je jasno afirmisana politika otvorenih vrata za sve one koji ispunjavaju kriterijume. Generalno je utisak da je Crna Gora sljedeća država koja će postati članica Alijanse. Kada razgovarate sa svojim kolegama, ambasadorima NATO-a, šta Vam oni kažu, kada možemo postati članica, koliko je realno da se to dogodi na sljedećem samitu?

GARČEVIĆ: Ne mogu vam baš sve reći, ali je činjenica da postoji jedna vrlo pozitivna klima među NATO članicama kada je Crna Gora u pitanju. Prepoznati smo kao zemlja koja je napredovala vrlo brzo, koja nema nijedno otvoreno pitanje, koja – ukoliko uđe u članstvo ne unosi nikakav teret, ne samo bilateralni, nego teret političke ili ekonomske nestabilnosti. Prepoznati smo kao zemlja koja je na dobrom putu da postane članica. Naš zadatak je, prije svega, da ispunimo ono što se od nas očekuje. Ne postoji nijedna zemlja koja je članica NATO-a koja ima ikakav problem sa činjenicom da Crna Gora bude dio Alijanse, što je za nas najvažnije. Reko bih to ovako – vrata su odškrinuta, mi sada samo treba da se potrudimo da ih gurnemo i da uđemo unutra.

Sigurnost i investicije

POBJEDA: Kako objasniti regionu u kojem su, na žalost, čak i deset godina nakon „našeg" posljednjeg rata, neriješena neka pitanja, da NATO više nije klasični vojni savez, već se u XXI vijeku ubrzano transformiše od vojne u bezbjednosnu organizaciju? Kako im objasniti da se članstvo u NATO može odraziti pozitivno i na privrednu situaciju, u našem slučaju konkretno na Crnu Goru?

GARČEVIĆ: Tačno je da se NATO u velikoj mjeri modifikovao u odnosu na ono što je NATO bio u vrijeme „Hladnog rata" iako i dalje ima, to moramo da priznamo, jasnu vojnu komponentu, jer je to neodvojivo od same Alijanse. Da ne skliznemo u ono što su floskule – NATO sam po sebi nije usmjeren da donese ekonomsku dobit u zemlju, nije međunarodna ekonomska organizacija, ekonomska institucija, tu se ne razgovara o finansijama, a neki ga ljudi pogrešno vide kao instituciju koja isisava pare. Međutim, ono što se najčešće ne vidi je činjenica da kada postanete članica NATO-a dio ste jednog bezbjednog, sigurnog okruženja, za koje ostali smatraju da će uživati stabilnost i sigurnost za dug vremenski period. Automatski takvo okruženje omogućuje i stvara preduslove za dobre investicije. Jer, normalno je da kapital bježi od onoga što je nesigurno. To automatski mijenja našu poziciju u odnosu na potencijalne investitore i čini nas poželjnijim za investicije. To je dobit na dugu stazu. Iskustva zemalja koje su nedavno postale članice NATO-a upravo govore o tome da su se investicije povećale, jer je postignuta stabilnost, jer su investitori smatrali da je njihov novac siguran tamo za duži vremenski period.

Konačno, vraćamo se na ono što je aktuelno za sve, bilo za one koje su za ili su protiv članstva u NATO – biti član Alijanse znači i biti član organizacije koja je prepoznata, to ne može niko da spori, po tome što su te članice vodeće u svijetu po vladavini prava, po sigurnosti, po standardu življenja. Naravno, ne ostvaruje se to preko noći, za zemlje koje su članice bile su potrebne godine. A to je došlo upravo kao rezultat spoja NATO-a i EU.

Članstvom u NATO ne gubi se identitet

POBJEDA: Slovenija je drugi put kontakt zemlja za NATO, Ambasada Slovenije u našoj zemlji aktivna je u tom smislu, koliko je značajno to što nam je zemlja s kojom imamo zajedničko porijeklo upravo kontakt zemlja za NATO i u kojoj mjeri nam mogu pomoći iskustva Slovenije?

GARČEVIĆ: Slovenija je kao kontakt ambasada učinila mnogo za promociju Crne Gore među članicama Alijanse. Bila je uvijek od pomoći u procesu sprovođenja potrebnih reformi da bi zemlja ispunila kriterijume. Slovenija može da pomogne zbog više stvari – bila je članica Jugoslavije, tako da dobro poznaje naš mentalitet i situaciju na Balkanu, vrlo je prisutna u Crnoj Gori na različite načine – i ekonomski i politički. S druge strane – Slovenija je, iako veća od naše zemlje, ipak mala zemlja. Kao takva, u NATO-u koji je veliki sistem može da prenese svoja iskustva i da ukaže na to kakva su iskustva jedne male države, koja je postala članica jednog velikog sistema – da li je izgubila identitet ili je dobila nešto zauzvrat, koliko je ona tamo uticajna i u čemu može da odlučuje. Konačno, to može da nam pokaže put na koji način mi treba da gradimo svoj identitet u okviru tog sistema ako jednog dana uđemo i postanemo članica. Sve je to korisno, kao i ono što oni svakodnevno rade.

Đukanović unosi novu energiju i efikasnost

POBJEDA: Koliko će povratak premijera Đukanovića uticati na ubrzanje i efikasnost Crne Gore ka članstvu u NATO? Stav premijera Đukanovića je bio presudan u sprovođenju važnih demokratskih reformi i reorjentacije Crne Gore ka evroatlantskim strukturama kao što su NATO i EU.

GARČEVIĆ: U pravu ste da je Crna Gora nakon sticanja nezavisnosti, a sa njim na čelu, uzela jasan pravac kada su u pitanju NATO i EU integracije. To je bio jedan od prioriteta svih crnogorskih vlada, a i sada je u novoj Vladi jedan od strateških prioriteta. Mislim da je to dobro za Crnu Goru. Rekao bih da će nova Vlada, sa njim na čelu, unijeti novu energiju u ovu priču, jer smo mi negdje u posljednjem krugu u ovoj našoj trci. Mislim da smo u fazi koja zahtijeva od nas da nastavimo bržim tempom, kako bismo ostvarili željeni cilj, s druge strane, i NATO očekuje od nas da to uradimo.

NATO i Rusija – razlike, ali ne i neprijateljstvo

POBJEDA: Kakva je trenutna situacija u NATO-u? Šta je sa zajedničkim rješenjem sa Rusijom o stvaranju raketnog štita koji je dugo vremena bio sporan, a što na drugoj strani predstavlja novu etapu razvoja odnosa NATO i Rusije. Je li tu napravljen bitan pomak?

GARČEVIĆ: Jedno vrijeme je bila u uzlaznoj putanji, pa je nakon Gruzije došlo do zahlađenja odnosa između Rusije i NATO-a, ali sada ona opet napreduje. Potpuno je jasno da Rusija neće biti članica NATO-a, niti NATO zemlje žele da Rusija postane njihova članica, ali ne žele ni da ratuju sa Rusijom. Ona je po novom strateškom konceptu Alijanse prepoznata kao strateški partner. Sa njom NATO sarađuje tamo gdje može i koliko može, na način koji je zadovoljavajući i za NATO i za Rusiju. Jasno je i da brojna pitanja različito sagledavaju, ali isto tako postoji želja da se mnoge stvari rješavaju zajednički, počev od borbe protiv organizovanog kriminala, protiv terorizma. Rusija je sklopila sporazum o pružanju pomoći za povlačenje ISAF-a iz Avganistana. Na prethodnom sastanku šefova generalštaba NATO članica iz zemalja partnera, prije desetak dana, identifikovane su mnogobrojne teme buduće saradnje između NATO-a i Rusije. Isto tako, na nedavnom radnom ručku Savjeta Rusija -NATO na nivou ministara vanjskih poslova, u decembru 2012, utvrđena su polja saradnje za 2013.

Znači, razlike postoje, ali neprijateljstvo – ne. Rekao bih da ulazimo u period kohabitacije, gdje se racionalno sagledavaju potrebe i interesi i jedne i druge strane. Kada je u pitanju raketni štit, to je malo komplikovanije pitanje. Mi kao zemlja koja nije članica nijesmo do kraja upoznati sa pregovorima koji se tim povodom vode, ali očigledno da i tu postoji želja da se taj projekat sprovede u Evropi na način da se i Rusija uključi u njega koliko je to moguće. Postoje razlike u mišljenjima, to ne krije ni jedna strana, međutim, obje strane su opredijeljene da o tome razgovaraju. Očekujem da će se pregovori intenzivirati u narednom periodu.